Bosanski Hrvati
Pojam "bosanski Hrvati" kod nas u Bosni i naravno Hercegovini se vrlo rijetko upotrebljava! U kojoj je mjeri rijec o strahu, neznanju ili pak navici - tesko je odrediti. Cesto puta se za pripadnost narodu koristi pojam "katolici" ili se izjasnjavaju kao "Bosanci".Zasto se kod "bosanskih Hrvata" uvrijezila ta nesigurnost, ta neodlucnost da su pripadnici Hrvatskog naroda koji spletom raznih povijesni okolnosti zive u drugoj drzavi? Nismo mi nista manje Hrvati od nasih sunarodnjaka tamo preko Save.
Istini za volju, sigurno bi se sami mi "bosanski Hrvati" trebali zapitati:, zasto smo tako neorganizirani, zasto se nas o dnevno-politickom stanju BiH, vrlo malo ili skoro nikako i nista ne pita te zasto mi nemamo "nase" politicko vodstvo koje ce ali stvarno, zastupati nase interese u BiH.A nas bi interes trebao biti: ostati na toj svojoj grudi, organizirati se politicki, ekonomski ojacati da bi se konacno zaustavio trend iseljavanja jer nam uskoro prijeti nestajanje sa ovih prostora.
Od toga nesretnog rata pa naovamo, ponasamo se kao "ovisnici" o pomoci, sto nam republika Hrvatska vise pomaze to smo sve ovisniji o toj pomoci.Cekamo da nase probleme rijese drugi. Trebamo zapamtiti da je (nasa) "domovina", mjesto gdje smo rodjeni, nas zavicaj, tamo gdje smo odrasli i da tu imamo apsolutno pravo ostati, spravima i duznostima dostojna covjeka. Mi moramo shvatiti da se sami moramo organizirati,demokratski izabrati sebi odgovarajucu politicku stranku koja ce snazno zastupati nase interese.
Nas covjek ima nekakvu posebnu "averziju", odbojnost za svaku stranku koja nema prefiks tvrdoga H (Hrvatska). Umjesto da sagledamo program-e pojedini stranaka za koji ce se zalagati, kod nas se pretezito glasalo za H(DZ) stranku koja se zalagala najvise za interese manjeg dijela Hrvata ali onih hercegovacki a ostali su pusteni da lutaju izmedju zelja, mogucnosti i stvarnosti.A HDZ je vjerno slijedio politiku pok.F.Tudjmana,koji je preko Suska, Bobana i danas D.Covica jedino brinuo za "hercegovacke Hrvate", a njima je jedino bilo na umu pripojenje republici Hrvatskoj.Zar je moguce da se politicki vodja Hrvata (citaj HDZ) divi politici i politickom uvjerenju jedne tvorevine koja je nastala na etnickom ciscenju, progonu i istrebljenju kako njegovog naroda (Hrvata) tako i Bosnjaka, da nesramno koketira sa M. Dodigom covjekom koji jos uvijek radi na otcijepljenju, onog dijela, (od Hrvata i Bosnjaka ociscenim), Bosne i Hercegovine. Tom D. Covicu predjedniku HDZ BiH, jer o njemu je rijec, je po svoj prilici najvaznije da ima svoj "kalifat" gdje bi bio apsolutni gospodar pa makar se taj prostor sastojao i od same Sirokobrijeske opcine.
Nevjerovatno je da takav covjek ima "mandat" Hrvatskog puka BiH da u njegovo ime pregovara o buducnosti samih bosanskih Hrvata.
Mi Hrvati u Bosni mozemo zaliti za ljudima poput Stjepana Kljujica ( ako ga se jos sjecate), legalno izabranoga predjednika HDZ BiH, koji je ilegalno smijenjen jer nije htio raditi protiv interesa svojega naroda, te gos. K.Zubaka koji je svojom izjavom kako bi: "radije poginuo na bojistu nego potpisao onakav Daytonski sporazum (postao izdajnik)", gdje se naveliko trgovalo teritorijem Bos.Posavine i Srednje Bosne.Uz velike pritiske tadasnji Hrv.politicara, potpisao je stim sto je uspjeo spasiti "koridor" i podrucije Odzaka, u kojem je prilikom kasnijih izbora potucen (vidi ironije) od samog HDZ BiH.
Nazalost i tada kao i sada medju bosanskim Hrvatima je prevladavalo misljenje da ako glasaju protiv HDZ da glasaju protiv Hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini sto apsolutno nije tocno.Svi mi znamo da bosanski Hrvati imaju apsolutno pravo egzistencije na ovim prostorima,(jer su kao prvi doselili na ove prostore, i jer su kroz povijest bili najmnogobrojniji narod u BiH,:-prema turskom popisu stanovnistva 1528 god.( skoro sto godina nakon turske okupacije BiH) na ovim je prostorima zivjelo 57% katolika, 34% muslimana i 9% pravoslavaca, da bi se (stotinu godina kasnije) katolici srozali na 22%, dok se udio muslimana i pravoslavaca znatno povecao i sa tendencijom daljnjeg opadanja odnosno povecanja. Dakle mi ne trebamo nase politicke prvake da nam pricaju o pravima nego da ta prava ostvare kroz institucije pravne drzave a ne da se bore za svoje privatne i uskogrudne interese kao sto su dosada cinili.
U BiH Hrvati, Srbi i Bosnjaci bas ni o jednom pitanju vezanom za ovu zemlju nemaju zajednicko stajaliste, jedni su okrenuti na "zapad", drugi na "istok" a treci prizivaju sunce Istanbula, a kada se predstavnici ovih triju naroda sastanu (sto je vrlo rijetko), samo je jedna stvar sigurna, da se ni o cemu nece dogovoriti.
BiH je i politicki ali i ekonomski na aparatima, sto ce reci: prezivljava samo zahvaljujuci zapadnim zajmovima i financijskoj pomoci, a pitanje je vremena kada ce taj dovod kisika presahnuti. U svom tom metezu razjedinjenosti svakoga sa svakim, nas je narod bosanski Hrvati u jos gorem polozaju, zbunjeni su i razjedinjeni unutar samih sebe, nema nacionalnog konsenzusa, namalobrojiniji su i nemaju jasnu viziju o buducnosti Hrvata unutar BiH.
Mi bosanski Hrvati bi trebali birati ljude koji imaju osjecaj za nase stvarne probleme, ljude koji bi znali rijesiti te probleme, koji bi potencirali ekonomski razvoj nasih krajeva i stvarni povratak nasih iseljenika.
Sa ovim dnevnikom sam zelio naglasiti da politika danasnjeg HDZ, nije politika koja nudi rijesenja za stvarne probleme bosanskih Hrvata, naprotiv ta politika ih jos i produbljuje,a sa druge strane niti politika HDZ "Republike Hrvatske" ne pridaju veci znacaj povratku oko 340000 prognanih sa teritorija danasnje tkz.Republike Srpske" a na tome bi trebali itekako da inzistiraju iz svojih interesa a i zbog interesa samih bosanskih Hrvata.
Natrag




