Pise : agrgic

Slusajuci jednu staru nostalgicnu pjesmu Novih Fosila, dodjoh na ideju da stavim na papir sve te dogodovstine iz "dobrih starih, starih vremena" koje su "Fosili" tako divno otpjevali!

-Rodili smo se tamo nekih 60-godina, relativno zdravi iako nase majke nisu imale redovite kontrole ultrazvukom niti su isle na obavezne preglede kod ginekologa, prosli smo sve te prirodne procese, vecina bez komplikacija...

-Nakako oko sedme godine posli smo u prvi razred osnovne skole i postali "Pioniri".Svi smo znali da je to nesto znacajno jer su nas roditelji gledali sa ponosom, bez obzira sto nismo shvacali smisao plave kape i crvene marame oko vrata a jos manje pjesmice koju smo pjevali "pioniri maleni", pjevali smo sponosom i za roditelje i za ucitelje sto je bio nezaboravan dogadjaj za djecu toga uzrasta...

-Nasi su ocevi sluzili tadasnju "JNA" i po tri godine, pili rakiju i pusili smrdljive cigareta:Opatiju, Moravu sa i bez filtera,Dravu, 57, a nekad su znali i duhan smotati dok su se nase majke uglavnom brinule o djecurliji kojih je svaka kuca imala i po nekoliko...

U crkvu i na vjeronauk smo isli uglavnom sto smo morali postupiti po roditeljskim uputama, ucili raznorazne molitvice iz "Biserja svetog Ante", koji se kod nas zvao "molitvenik".



Za razlike medju spolovima nismo mogli saznati iz raznoraznih tjednika niti preko kompjutera ili televizora jer ih je jedva i bilo, nego preko hvalisavih prica starijih ili nekih drugih potajno dobivenih izvora a prakticki igrajuci se doktora i bolesnika sve nam je i po tom pitanju bilo jasno!!!

-Igre, igre i ponovo igre, u njima i kroz njih smo se druzili, svadjali, tukli, plakali, smijali, zaljubljivali..... Igre ljeti, igre zimi, vani i unutra. Po cijeli dan smo provodili na ulici (auta i prometa nije bilo), nekoj livadici, po jarcima, penjali se po drvecu, padali, gulili koljena, derali odjecu i bili puni modrica. Zimi se smrzavali na samonapravljenim skijama i sankama i samo su nas promrzli prsti i mokre noge utjerale u kucu, kihali, hripali, gorili od vrucine, gutali vruce cajeve napravljene od kore narandze i sipka, i ? prezivjeli!

Ljeti se po cijele dane kupali u potocima ili rijeci, takmicili se u skakanju na glavu i preplivavanju nase uske seoske rijeke, izgorjeli na zarkom suncu, vracali se kuci iscrpljeni i zaspali u 9 sati. I bili zilavi i zdravi!

-Kao po nekom pravilu smo isli u kradju tudjeg voca, bili hvatani, dobivali i batine a ponekad i od roditelja ako je "gazda" pokusao biti pristojan pa reci roditeljima za tu aferu.Nase su nas mame morale i po pet puta zvati na rucak ili veceru, ponekad je i pljuska znala pasti zbog neodazivanja na taj poziv, a to sve zbog igre.

Imali smo svoje lutke, lopte, koje su bile najpopularnija igracka, stripove od Zagora, Bleka,Komandanta Marka i dr., knjige za nas uzrast, poneku igracku. Poklone smo dobijali rijetko, tek za rodjendan, veliki praznik, ili odlican uspjeh u skoli, a to bi obicno bili keksi, knjiga, komad nove odjece. I - bili sretni!

-U skoli za lose vladanje, izmicanje stolica, saranje i urezivanje po klupama, nenapisanu domacu zadacu i sl. dobijali smo stroge ukore i jos gore, bolne "batine" po prstima i dlanovima. Za neucenje se ostajalo u "zatvoru" (usamljeno sjedenje u praznoj ucionici poslije skole pa poslije sam kuci sto je bilo najsramnije), ali smo postivali svoje ucitelje i nastavnike. Ucili su nas da ucimo!

Za lose ocjene, neucenje, lose vladanje i nepristojnost, doma smo dobijali batine (obicno od tata koji su bili strogi), morali sutjeti u nekom kutu, a mame bi nam uskratile nesto sto smo voljeli. Ali, roditelje smo postivali. I ucili se radu, duznostima i pristojnosti.

-Lijecili smo se Aspirinom, skoro da i nije postojalo drugo sredstvo za lijecenje ioako smo i ovo vrlo rijetko upotrebljavali, cesca je praksa bila lijecenje vrucim cajevima od lipe, sipka, bazge, metvice i dr.

Za tjelesne i dusevne boli najbolji lijek je bila cista domaca sljivovica i lozovaca. Bolnice su bile poluprazne, specijalista tek par, a doktori opce prakse su lijecili gotovo sve ondasnje bolesti. I ? prezivjeli smo! Nasi roditelji su naucili sami rijesavati probleme.

Od nase 14-ste smo postali "Omladinci" i krenuli u srednju skolu...

To je znacilo vise odgovornosti ali i zabave.Sada smo mogli samostalno da idemo u kino koje se prekazivalo jedanput na tjedan i uzivali u svijetu filma (bez "sexualnog" nasilja, perverzija, pedofila i drugih poroka za koje nismo ni znali niti imali gdje saznati).

Bili smo uglavnom bez televizora, mobilnih telefona, kompjutera, DVD, ali smo se zato cesto druzili, pricali i upoznavali se, a sto je i najvaznije bili vrlo zadovoljni.

U srednju skolu smo uglavnom isli u drugi grad ili mjesto, tako da se moralo raniti i kasniti, po kisi, snijegu, vremenu i nevremenu a te navike su postale drage jer nas je uvijek cekalo nesto sto ce nas razveseliti i iznenaditi...

-Slusali smo Azru, Bijelo Dugme,Yu-grupu,Indexe, a poneki od nas isli su i malo dalje do The Doors-a, Pink Floyd-a, Deep Purple i druge americke i engleske bandove, sto bas i nije bilo popularno u tom svijetu "komunizma".

Isli smo na radne akcije "ORA", gradili ceste, autoputeve, pruge, posumljavali..... ucili se radu, takmicili se tko ce biti najbolji i zaraditi titulu ?UDARNIK. Sklapali smo medjunarodna prijateljstva, zaljubljivali se, pjevali uz logorsku vatru, pustali suze na odlasku i dovikivali si ? vidimo se dogodine na novoj ORI !

-Zasladjivali smo se domacim kolacima, pitama, strudlama, krofnama, lizalima i medenjacima, povremeno gotovim napolitankama i Petit keksom, cokolada srizom je bila pun pogodak, bombone ? Kiki, Karamele, Bronhi, 5o5 sa crtom , pili Koktu, "dvojni C", apatinsku "kolu" i bili veseli.

Onda smo postali "Maturanti":

Isli smo na maturalna putovanja po domovini, imali maturalne zabave pune uzbudjenja, konacno Veliku Maturu i ? postali punoljetni! I cijeli svijet je bio pred nama!

Imali smo slobodu za dobro, a zabrane za lose!

Onda postadosmo "STUDENTI"(kako tko).

Odosmo od kuce u veliki grad i ? odrastosmo!

Odrastali smo i zivjeli po zakonima prirode i ona nas je nagradjivala.

Nisu nam drzava, vlada, sudovi, institucije... odredjivali kako treba zivjeti.

Svjetski trendovi nisu vladali nama, mi smo stvarali trendove...

Sa duznim postovanjem (prema svim drugim generacijama), ne pripadamo ni atomskoj a jos manje kompjuterskoj generaciji ali, nasa generacija je dala puno ( mozda i najvise) uspjesnih sportasa, glazbenika, znanstvenika i umjetnika a najmanje bolesnika, i zato bih sve one koje se u ovoj prici mogu naci jos jedanput prijateljski i generacijski pozdravio...